Preskoči na glavni sadržaj

Dobar učitelj zna nadahnuti svoje učenike

Biti učitelj je teško, a biti dobar učitelj je još teže. Na učiteljima je odgovornost da ne uče djecu samo suhoparno gradivo iz knjiga, nego da svoje znanje prenesu na način da djeci znanje ostane i kroz daljnje školovanje. Takvi su učitelji, s dobrim načinom rada, rijetki.

Što to zapravo čini “dobrog učitelja”?

Poticanje učenika

Dobar učitelj svojeg učenika ne smije degradirati i etiketirati ga kao “loš učenik”. Ne smije očekivati da će svaki zadatak odraditi loše samo zato što su ih prvih nekoliko bili neuspješni. Mora na pravi način dati poticaj da se trudi i da zna da koliko god puta pao da se uvijek može dignuti i krenuti iznova. Mora probuditi u djeci svjest toga da u njima leži bezbroj mogućnosti i potencijala.


Aktivno slušanje

Dobra komunikacije ne staje tada kada učitelj završi predavanje. Dobar učitelj mora biti sklon tomu da sluša svoje učenike i nikako ne smije odustati od odgovaranja postavljenog pitanja. U nastavu treba, što više je moguće, uključiti raspravljanje o temi i poticanje učenika da iznose svoj stav. Svaki čovjek se osjeća ugodno i uvaženo kada je saslušan s pozornošću i kada mu je dana neka povratna informacija.


Bliskost s učenikom

Da bi ga učenici poštvali i slušali, učitelj njima mora biti blizak. Blizak na način da sebe stvlja na razinu djece, pogotovo u višim razredima. Mora se ponekad šaliti i razbiti tu ozbiljnost i napetost koje škole nekada stvaraju u učenicima. Također, djeca puno bolje pamte kada im se gradivo prevede na njima blizak jezik. Kao npr. da se kružni vijenac poveže s krafnom ili da se negativni brojevi računaju kao na način da nekome dugujemo novce. Ima stotinu načina kako zbližiti učenike s gradivom. Asocijacije također ne smijemo izbjegavati. One su vrlo bitne za razvoj slikovitog pamćenja i čine učenje napamet lakše kada je ono neophodno.


Zaključak

Dobar učitelj ili ne, učenici ga moraju poštivati. Uvijek će biti onih koji nemaju dobar način predavanja, onih koji kasne na svoj sat i onih kojih uvijek netko mijenja, no svijet bi bez takvih bio dosadan. Barem će iz mnogih iskustava s učiteljima izići razne anegdote među učenicima.

 




 

Popularni postovi s ovog bloga

Osvrt na animirani film Gdje je Anne Frank

Povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve holokausta učenici osmih razreda naše škole, u sklopu edukativnog projekta “Film u školi”, pogledali su film Gdje je Anne Frank. Radi se o animiranom filmu kroz koji redatelj Ari Folman u današnjem svijetu oživljava prijateljicu Kitty kojoj se Anne zapravo obraća u svome dnevniku te na taj način gledateljima predočava Annein život. Ari Folman je cijenjen i nagrađivan izraelski redatelj; na vrlo emotivan način pristupa izradi ovog filma zato jer su i njegovi roditelji dijelili sudbinu Anneinih, s tim da su uspjeli preživjeti holokaust. Noć otvorenja muzeja Anne Frank u Amsterdamu. Kitty se oslobađa iz dnevnika u izlogu muzeja i započinje potragu za Annom. Nije vidljiva drugim ljudima i neprimjetno se kreće po prostorima muzeja. Kad izađe iz muzeja postaje vidljiva i upoznaje dječaka Petera s kojim nastavlja svoju potragu. Slijedi niz izmjenjivanja današnjice i retrospektivnih kadrova – vraćanja u prošlost: u skrivanje židovskih obitelji te ...

Od sada pratite blog i u audio obliku!

Cjelokupni cilj ovog podcasta je informiranje o važnim društvenim i kulturnim temama, a uz to i poticanje vrlo zanemarene grane novinarstva - slobodnog tj. istraživačkog novinarstva. Nakon nekoliko mjeseci pisanja bloga i objavljivanja raznih školskih uradaka i članaka, odlučio sam da je vrijeme da uz to ponovno počinjem njegovati svoje znanje za tonsku obradu i snimanje. Tako je nastao podcast Novinarstvo – mjesto gdje imam potpunu slobodu i bezbrižnost izražavanja. Poslušajte prvu epizodu

Međunarodni dan pismenosti

Pismenost je u užem smislu sposobnost čovjeka da čita i piše. Srećom, živim u društvu u kojem je razina pismenosti visoka, a obrazovanje dostupno svima. No stanje u nerazvijenim zemljama izvan Europe je poprilično drugačije. Prva me slova naučila pisati mama. Budući da se u našoj obitelji govori više jezika, odmalena učim i mađarsku abecedu. Kada sam došao u prvi razred, znao sam čitati i pisati jednostavne riječi i rečenice. Taj je klimavi temelj učvrstila i usavršila moja učiteljica razredne nastave Ljiljana Brenko. Za mene pismenost ponajprije znači samostalnost i slobodu. Slobodu istraživanja, čitanja, snalaženja u svijetu. Svatko bi trebao imati bez obzira na spol, rasu, nacionalnu i vjersku pripadnost od rane dobi zakonski osigurano obrazovanje. Što više ljudi opismenimo i obrazujemo, toliko ćemo biti bogatiji kao ljudi, ali ne u novcu, već u stoput vrjednijoj stvari – u znanju. (školski sastavak za Hrvatski jezik)